ŽEPSKI FORUM - BOSNA JEDNU ŽEPU IMA!!!!

beiha · Student Joined: 21 Jun 2007 Posts: 43

Sjecanje na 07.05.1995. godine i tragicnu smrt posade helikoptera na Igrisniku. Pjesma naseg Dzevada Brgulje, koju je posvetio svom prijatelju, rahmetli Dzemalu Malkicu.
Prvi put objavljena u listu "Most", 20.05.1995. godine

ZASPAO JE VIHOR

Prasak i lom. I tiha majska noć.
Nigdje ni ljeta, ni snijega, ni duge ni cvijeta.
Vihor je došao, sišao , zastao, zaspao.
Tresla se gora kao modra, zelena rijeka poslije "starog".
I umirila se, stala. Kao modra zelena rijeka. Stade i ode.
Bez utjehe, bez nade.
Sklopiše se sokolova krila.
Ne gori gora a tvoj sokolić pišti.
I splav niz suze odnese, pristade, zastade, i u kosu ti udjenu crvenu ružu.
Hiljade oluja u duši neće razbiti studeni kamen koji je ledi.
Ni sunce ,ni mjesec izdajnik neće razbiti tamu koja je mrači.
Rana na ranu kao suho lišće opada. Zbog sutona koji je bio, zbog svitanja kojeg nema.
Zbog tebe noći, krvavim uzdama zauzdane.
Plačeš li usahla mostarska trešnjo, kad osjećaš, kad znaš.
I imaš suza i poslije "mosta".Ima još za njega.
Plaču li četiri sestre. Kad osjećaju, kad znaju.
Četiri sestre od Bosne,bez Bosne.
Usamljene bijele djevojačke ruke zovu i traže. Čekaju brata svoga.
A ti Bosno, iznurena mati, ukliještena, sama, nemoćna.Niti da zaštitiš, niti u skute da sakriješ.
I noćas ćutiš. I ćuti.
Ne budi svoga sina mezimca.
Nisu ni znali...
Ni breze, ni jele , ni svijetle kapi rose nisu znale...
Ni voljeti , ni imati nisu znale.
A evo sad plaču. Umiju.
Ne tuguj zvjezdana strazo, ne zovi , ne traži.
On više neće proći.
Pokupi svoje svijetle vojnike, i idi.I ne reci im.
Posljednji put za bijelom ladjom su gledali.
Ne prolazi više niko.
Pustom nebeskom cestom samo crni oblaci plove.
Ne gori gora, a tvoj sokolić pišti.
Kroz prizmu suze gleda kako povjetarac tvoj blagi osmijeh odnese.
Neka se bar nešto vrati.
I nek se crne oblaci, nek se stušte oluje, neka se zgusnu magle.
I nek više ni ptice ne lete.
On će kraj groba čekati
----------------------------
Polahko umire noć. Negdje na jugu prazan kafanski sto. Muzika je utihnula, cigani otišli.
A u daljini, da to više niko i ne čuje, isto tako polahko umire eho:
"Sinoć sam ti Safo..."

Dževad Brgulja
_________________
...da te volim, duša zna, draga moja BiH!